petak, 22.07.2011.
Moja mačka je KLIŠEJ
Imam mačku, zapravo mače od dva mjeseca pod imenom Betty "The Beast" Watson (jer oduvijek sam htjela biti genijalni Sherlock). Vjerovatno je to najnespretnije mače koje možete zamisliti. Moja joj majka tepa s "Karikaturo mala".
Betty i ja živimo same u Zagrebu i imamo verandu i susjeda, mačka Gricka koji je uhvatio miša i donio ga na naču verandu. Miša ćemo nazvati JERRY, a moju mačku, za potrebe ove priče, od trenutka kada je uočila Jerry-ja TOM.
Tko sam ja u toj priči? Ja sam užasnuta crnkinja koja je pobjedla na nestabilnu stolivu u trenutku kada je TOM u zubima unio JERRY-ja u stan. Mački vjerovatno ne postoji interesantnija stvar od miša.
I tako se 20ak minuta presretni TOM igrao s jadnim, mrtvim JERRY-jem dok je CRNKINJA (pozamašna žena, barem visinom u ovoj priči)panično promatrala cijelu tu paradu s 50 centimetara više nadmorske visine i preklinjala priglupog TOM-a da odnese JERRY-ja vani.
Nije me poslušala, već je miša pojela i time postala i ostala BETTY "THE BEAST" WATSON prava mačka koja jede miševe. Pravi, pravcati klišej.
